Izvanredna manekenka Coco Rocha pozirala je na više naslovnica Vogue Italia, u kampanjama za poput Balenciage, pa čak i na rijeci plesala niz pistu za Jean Paul Gaultier. Kao jedan od najboljih pozera na sceni danas, kanadska lepotica stavila je na probu svoj talenat u novoj knjizi pod nazivom "Studija poze". Fotografirao Steven Sebring, koji je i koautor knjige, manekenka zauzima 1.000 jedinstvenih poza u dramatičnim crno-bijelim slikama. Nedavno smo imali priliku da intervjuišemo manekenku kako bismo saznali koji je izazov uzimanja toliko poza, kako je osvojila svijet društvenih mreža i što osjeća o jednom od svojih najvećih projekata do sada – postanju majka.
Neki ljudi misle da je manekenstvo neozbiljno zanimanje, ali ova knjiga je trebala biti svjedočanstvo o tome kako su muze i njihove poze hiljadama godina inspirirale najveću svjetsku umjetnost.
Šta je inspiracija iza ove knjige?
Knjiga je zaista omaž svakoj slici, svakom filmu, svakoj slici koja je ikada uticala na moj rad kao modela. Vidjet ćete poze u knjizi koje se oslanjaju na Botticellijev 'Birth Of Venus' i druge koje jasno upućuju na Čarlija Čaplina. To je nešto na šta sam izuzetno ponosan. Uvek sam osećao da šta god da radiš u životu, treba da se trudiš i trudiš se da budeš najbolji što možeš. Neki ljudi misle da je manekenstvo neozbiljno zanimanje, ali ova knjiga je trebala biti svjedočanstvo o tome kako su muze i njihove poze hiljadama godina inspirirale najveću svjetsku umjetnost. Od slikarstva, skulpture, arhitekture, poezije, filma i dalje – sve se vraća na model i pozu. Koliko ja znam, niko nije napravio ovakav kompendijum, tako da sam oduševljen što ću ovo iznijeti na svijet i vidjeti kako to traje. Nadam se da je to knjiga kojoj se neki ljudi smiju, a neki sasvim ozbiljno proučavaju.
Kako poznajete Stevena Sebringa i kako je bilo raditi s njim na ovom projektu?
Stivena sam upoznala prije nekoliko godina preko zajedničkog prijatelja, Mazdacka Rassija, kreativnog direktora Milk Studios. Steven mi je rekao o eksperimentalnoj opremi na kojoj je radio i koja je mogla uhvatiti svaki ugao modela, odjednom. Postala sam njegova muza za tu novu tehnologiju i dugo smo radili na njoj radeći zaista zanimljiv eksperimentalni rad koji još uvijek nije u potpunosti viđen u javnosti. Jednog dana Steven mi je ispričao kako je 90-ih želio napraviti neku vrstu enciklopedije o modeliranju sa jednim modelom, ali nikada nije pronašao pravi model s kojim bi to uradio. To mi je zvučalo kao dobar izazov pa smo mu se suprug i ja vratili sljedeće sedmice u vezi sa partnerstvom za knjigu. Skoro sledeće nedelje smo počeli da radimo na tome i proizvoljno smo odabrali 1000 kao dobar okrugli broj poza za cilj – da budem iskren, nisam ni znao da li mogu da uradim 1000 poza u tom trenutku!
U ovoj knjizi postoji 1000 jedinstvenih poza. Čak i za stručnog pozera poput vas, da li je to bio izazov?
Neću da lažem, bilo je teško! Ja sam jedan od onih ljudi koji će trčati i neće stati dok se ne srušim. Volim da se guram i veoma sam orijentisan ka cilju. Osmišljavanje 1000 poza skoro je bilo kao da se takmičim sa samim sobom, a bilo je trenutaka kada sam se osjećao kao da sam sebi postavio izazov koji zaista nisam mogao ispuniti. Sjećam se da sam otprilike na pola puta kroz knjigu rekla Stivenu i svom mužu Jamesu da gubim snagu. Srećom, bili su tu da me ohrabre i daju mi novu inspiraciju. Jedan od njih bi prozvao "Grace Jones" ili "Fred Astaire", a ja bih rifovao poze za koje sam mislio da su inspirisane tom osobom. Ponekad bih čak spojio dvoje ljudi. Šta ako je Elvis Presley bio u tijelu Marilyn Monroe? Kako bi se ta osoba kretala? Na kraju je poziranje postalo kao džez performans. Zaista se razveselim kada se osvrnem kroz knjigu i prisetim se ko ili šta je inspirisalo poze.
Kako ste postali toliko talentovani za umjetnost poziranja?
Poziranje je nešto na čemu još radim, vječni sam student poze! Sjećam se da sam čitao u knjizi Malcolma Gladwella “Outliers” da je potrebno otprilike deset hiljada sati prakse da bi se postiglo majstorstvo u nekom polju. Nisam siguran da li sam to još pogodio, ali mislim da sam na dobrom putu. Vrlo rano u svojoj karijeri prošao sam kroz neku vrstu treninga za modele u Aziji koji je bio veoma intenzivan. Kada sam imao 15 godina bio sam smješten u Tajpej i Singapur da snimam kataloge. Kastingi tamo su priličan spektakl. O tome malo pričam u knjizi. Klijent sjedi za stolom sa deset ljudi i oni kažu: „U redu, dakle naš današnji katalog je „Sexy“ ili „Cutesy“. A onda se od vas, kao modela koji se bori za taj posao, očekuje da pozirate protiv drugog modela kako biste pokazali da imate veći arsenal poza od nje. To je kao poziranje do smrti! Kada dobijete posao, snimate katalog od 75 fotografija. Ponekad bih snimao dva takva dnevno i to je trajalo mjesecima.
Nedavno je objavljena vijest da čekate svoju prvu bebu. Čestitamo! Kakav je osećaj?
Tako sam uzbuđena zbog ove sljedeće velike uloge u svom životu. Džejms i ja smo oduvek želeli decu kada je bilo pravo vreme, i zaista se osećam kao da sam sada na neverovatnom mestu da dočekam dete. Imam divnu malu seosku kuću na selu, imam svog muža Jamesa koji je svaki dan uz mene i zajedno imamo zaista zanimljive poslove i projekte. Rođenje bebe će biti najuzbudljiviji projekat koji je bilo ko od nas ikada preuzeo i tako smo uzbuđeni da vidimo kako se život odvija. Jedan od mojih omiljenih citata Jean Paul Gaultier-a koji je napisao naprijed moju knjigu je “Jedna od najljepših stvari u životu je biti iznenađen”. Postoji samo toliko toga što možete planirati, ostalo je, kako je rekao Jean Paul Gaultier, divno iznenađenje!
Da li biste željeli da se vaše dijete bavi modelom kada poraste? Doutzen Kroes je nedavno rekla da bi više voljela da njena ćerka to ne čini.
Sigurna sam da Doutzen ima svoje razloge, ali mislim da bi bilo licemjerno od mene kao uzora za moje dijete da kategorički kažem da ne može biti model. Za svaku mladu manekenku koja počinje u ovom poslu, mislim da je važno znati i procijeniti ko ste i za šta se zalažete. Sretan sam što sam postigao uspjeh u industriji, ali sam ponosan što sam to učinio pod svojim uvjetima, uspjeh po svaku cijenu nikada mi nije bio privlačan. Nadam se da ću usaditi te iste vrijednosti u svoje dijete da ih vodim u onome što žele slijediti, modeliranjem ili na neki drugi način. Jedno ću reći, mislim da bi maloljetne manekenke trebale imati pratioca sa sobom na snimanjima, bez izuzetka od pravila. Nema razloga da tinejdžerski model bude poslat sam u fotografski studio, to je neprihvatljivo. Bolje da vjerujete da bih bio tu po strani da se moj sin ili kćerka bave manekenstvom!
Koji je trenutak u vašoj dosadašnjoj karijeri bio najponosniji?
Imala sam nekoliko nevjerovatnih modnih trenutaka u svojoj karijeri od moje prve naslovnice italijanskog Voguea sa Stevenom Meiselom do Irish Dancing niz pistu Jean Paul Gaultier, ali moji najponosniji trenuci su bili kada sam se osjećao kao da sam učinio nešto dobro za neko drugi. Rad sa dobrotvornim organizacijama na Haitiju i Kambodži doneo mi je veliko zadovoljstvo, kao i promena zakona za maloletne modele u Njujorku prošle godine.
Imate tako veliki broj pratilaca na društvenim mrežama, i koliko se sjećam, jedan je od prvih velikih modela koji je zaista prihvatio cijelu stvar s društvenim medijima. Mislite li da modeli sada imaju više "glasa" zahvaljujući stranicama kao što su Instagram, Twitter, itd.? A šta vas je inspirisalo da počnete sa društvenim mrežama?
Kada sam počela da se bavim manekenstvom, pre deceniju, nije bilo društvenih medija kao što ih imamo danas. Fotografi su i dalje koristili pravi film u svojim fotoaparatima! Osećam se staro! Kao jedan od prvih u modi koji je zaista prihvatio društvene mreže, osjećao sam skepticizam nekih ljudi u industriji u to vrijeme. Zaista nije bilo presedana za manekenku sa ličnošću koja govori sama za sebe na internetu. Neki su mi govorili da previše dijelim, da ću uplašiti klijente i da manekenke treba da budu "nedodirljive", a ja sam previše pristupačna. Na moju sreću to nije bio slučaj i ja sam napredovao dok sam gradio svoju publiku. Ovih dana je neophodno imati društvene mreže. Znam da neki klijenti zahtevaju određeni prag instagram pratilaca za devojke koje angažuju, tako da da, vremena su se sigurno promenila! Mislim da društvene mreže predstavljaju zanimljivu priliku za mene, kao model, da preuzmem kontrolu nad medijem i svojom samoprezentacijom. Sa 14 miliona pratilaca, vrlo pažljivo razmišljam o tome šta govorim i za šta se tačno zalažem.
Primijetio sam da je Jean Paul Gaultier napisao naprijed za knjigu. Prošetali ste i njegovu poslednju reviju konfekcije. Šta mislite o tome da je napustio konfekcijsku odjeću?
Jean Paul Gaultier mi je veoma drag prijatelj i njegove emisije bile su vrhunci moje karijere. Razumijem njegove razloge zašto je napustio RTW i mislim da imamo mnogo čemu da se radujemo s njegovim modnim revijama. Da budem iskren, nemam pojma kako je, zaboga, tako dugo radio 6 modnih revija godišnje. To je sulud tempo za praćenje. Sada ima 2 nastupa godišnje i to će biti fantastični spektakli. Jedva čekam da vidim šta će sledeće uraditi.
Šta biste savetovali devojkama i momcima koji žele da postanu modeli?
Mislim da dobar model mora biti profesionalan i spreman da naporno radi. Previše djevojaka misli da je modeling stil života, a ne posao. Dobar model treba da poznaje svoje uglove, njeno osvetljenje i da bude tu da inspiriše fotografa. Jednako je važno da zna ko je ona i koje su njene vrednosti. Može se izvršiti veliki pritisak na model da napravi kompromis, ali smatram da se integritet obično nagrađuje. U isto vrijeme i manekenka mora imati debelu kožu jer današnja kultura je definitivno kritična. Kada na kastingima i na društvenim mrežama čuje "previše si debela" ili "previše mršava", manekenka se mora potruditi da to ne shvati lično - iako je, kada razmislite, to zaista vrlo lično.
Da niste model, koji bi put u karijeri bio vaš izbor i zašto?
Sa 14 godina sam bila skautirana na takmičenju u irskom plesu, tako da da nikad nisam postala model, vjerovatno bih otišla da budem instruktorka plesa. Uvek sam volela ples, a čak i sa 14 sam predavala mlađe devojčice u svom razredu.